Proćelje crkve

Kapele uz crkvu

Crkvenoj lađi kasnije su prigrađene kapele koje su ujedno grobnice  hrvatskih velikaša. Prva od ulaza s desne strane kapela je Žalosne Gospe. Tu je dala sagraditi Judita Balagović supruga Ivana gospodara Ivanca. Suprotno od nje na lijevoj strani je Lauretanska kapela koju je 1692. godine počeo graditi grof Ivan Drašković.  On je iste godine preminuo pa je kapelu dovršila njegova udova Magdalena Nadaždi. U njoj je oltar na kojem je naš bl. kardinal Alojzije Stepinac služio sv. misu za svog boravka u lepoglavskom zatvoru. Prije je oltar bio u njegovoj uzničkoj ćeliji u novom dijelu zatvora. Druga kapela prema oltaru s desne strane urešena štukaturama imala je sličnu sudbinu. Posvećena je Presvetom Trojstvu. Započeo ju je graditi 1705. godine Ladislav Patačić koji je četiri godine kasnije umro, pa je kapelu dovršila njegova udova Barbara Vragović Maruševečka.  Posljednja kapela do svetišta s desne strane posvećena je sv. Josipu a podigla ju je Sofija udova grofa Sigismunda Ratkaja.

Drugi svjetski rat i poraće

Bilo je to teško razdoblje za ovu prekrasnu crkvu. Njezin je opstanak nekoliko puta bio u pitanju. Prvi se puta to dogodilo 1943. g. kada su partizani oslobađali svoje istomišljenike iz zatvora. U tim je borbama zapaljeno istočno krilo samostana –zatvora. Požar je prijetio svetištu crkve. Zalaganjem župnika Ferdinanda Krčmara i župljana požar je ugašen i crkva spašena. Drugi je puta 1945. g. opasnost vrebala sa zapadne strane. Nijemci su prigodom povlačenja zapalili nekoliko vagona streljiva   blizu Šumeca . Od te eksplozije teško je stradalo pročelje crkve zapadno krilo samostana i Gostinjac koji je ostao bez krova. Do kraja su uništeni kipovi sv. Ambrozija i Augustina na pročelju crkve, a napucao je i triumfalni luk na ulazu u svetište. To je bilo u svibnju mjesecu a do kraja listopada zalaganjem župnika Ferdinanda Krčmara i župljana crkva je opet sanirana tako da je u njoj nastavljeno bogoslužje. Treća je opasnost bila najveća. Poslije premještaja bl. kardinala Alojzija Stepinca (1951. g.) iz Lepoglave u Krašić komunističke su vlasti (1952. g.) zatvorile crkvu. Ona je pretvorena u magazin. Tadašnji upravitelj zatvora Josip Špiranec, predlagao je da se sruši. No, Bog se poslužio drugim partizanom Milanom Prelogom iz Zagreba koji je spriječio taj vandalski čin. Unatoč tome crkva je gotovo trideset godina ostala zatvorena i prepuštena zubu vremena.

Kada je oštrica komunizma malo otupjela i na vlasti su mlađe generacije počele mijenjati starije, koji su se jako okomili na sve što je bilo crkveno, na crkvi su počeli restauratorski radovi. Prve su načinili sedamdesetih godina prošloga stoljeća službenici restauratorskog zavoda iz Beograda.  Oni su obnovili oštećene dijelove slavoluka i zaštitili od crvotočine oltare. Restauratorski zavod iz Zagreba se tu nije smio miješati. U to se vrijeme još vjerovalo da će crkva biti samo muzejski prostor. Poslije raspada Jugoslavije i dolaska demokracije u posljednjem desetljeću dvadesetog stoljeća započeli su opsežniji i temeljitiji radovi na sanaciji i restauraciji crkve. Od 1990. g. crkva je otvorena za redovito bogoslužje.

Svetište

Svaki posjetitelj koji stupi preko praga ove lijepo izgrađene i još ljepše oslikane i kipovima ukrašene crkve ostaje zadivljen. Posebnu pažnju privlači svetište. Dugačko je gotovo 14. metara, isto toliko visoko a sedam široko. Svetištem dominira glavni barokni oltar, iz 18. stoljeća. Remek djelo je pavlina Alekseja Konigera, poznatog kipara drvorezbara i  fratra Klemensa koji je izradio tabrnakul. Oltar na drugi način, većom ljepotom nadopunjava poruku s pročelja crkve. U gornjem najvišem djelu oltara kip je Boga Oca koji okružen mnoštvom anđela  suvereno vlada svijetom. Ispod, umjesto kipa B. D. Marije kako je to na pročelju crkve, na oltaru je među lijepo oblikovanim stupovima, pod veličanstvenim baldahinom kojeg nose anđeli, slika Majke Božje Čenstohovske.   Na konzolama i među stupovima kipovi su zapadnih crkvenih otaca u nadnaravnoj veličini. Poredani su jednako kao i na pročelju crkve, dolje sv. Ambrozije i Augustin a iznad njih sv. Grgur Veliki i Jeronim. Nad menzom je u istom stilu lijepo izrađeno, ukrašeno anđelima i u drvu izrezbarenim cvijećem zavidne ljepote prostrano svetohranište.

Zidovi i svod svetišta ukrašeni su fresko slikama našeg najpoznatijeg umjetnika te vrste, pavlina Ivana Krstitelja Rangera. Ranger je bio brat laik. Nije dakle propovijedao kao svećenici pavlini, pa je svoju vjeru i bogatstvo duha pretočio u slike. One govore snažnije od riječi. Iznad Rangerovom rukom oslikanih sedilija  na kojima su u dvadeset slika, prikazane zgode iz Isusovog života, na zidovima su dvije po osam metara dugačke fresko slike. Na lijevoj strani naslikan je Isus kako izgoni trgovce iz hrama a na desnoj Isus kao dvanaest godišnji dječak u hramu među starozavjetnim mudracima  Oni ga pažljivo slušaju provjeravajući njegove riječi u Svetom pismu. Drugim riječima Ranger je tim slikama htio kazati što se u crkvi ne smije a što treba raditi. Na svodu svetišta četiri su evanđelista a vrhunac je slika Bezgrešne Djevice (koja je jako stradala dok je crkva bila zatvorena) po njoj crkva ima ime Bezgrešnog začeća blažene Djevice Marije.